Iako sam u nevjerojatnoj vremenskoj stisci iz vama znanih razloga, ne mogu a da vas moje blogerske kolege ne podsjetim na jednu obljetnicu.
Naime na današnji sam dan prije točno tri godine u 15,47 otvorio ovaj blog, ispisao 227 postova u oko 35 000 riječi, pročitao vaših 5307 komentara koje ste ostavili kroz 163 000 posjeta.
Bili ste svjedoci moje kampanje za izbor gradonačelnika Siska, mojih nastojanja da promoviram novi optimizam u grad koji se gušio (i još uvijek) nažalost guši u kojekakvom smradu, kojega su trovali i truju, svjedoci rušenja legalno izabrane vlasti, korupcija, kupovina, prljaveština. S vama sam podijelio i svoja razmišljanja o smislu politike, o društvenim pojavama o kojima se govori ili šuti, moja sam intimna razmišljanja, nade, strahovanja, vizije, oduševljenja i sumnje dijelio s vama. Bila je to doista avantura. drago mi je da sam u njoj sudjelovao i da ću sudjelovati i dalje. Ne krijem to što mislim i ne bojim se o tome govoriti. Ne bojim se čuti i vas koji mislite sasvim suprotno i drugačije. Ne želim živjeti "u pustoši svog osamljenog srca" (koja li snažna metafora!) samozadovoljan i uljuljkan u svoju idealiziranu sliku. Ja sam ipak više ono što vi vidite, nego li ono što ja vidim u sebi.
I sada sam u jednoj od moji najvažnijih (i ljudski i moralno i politički) bitaka. Borim se za pravu stranu politike, onako kako ja to vidim i osjećam.
Vi ste blogeri moj korektiv, moja podrška i moja škvadra.!Dobro mi je biti dio naše blogerske zajednice!