četvrtak, 11.07.2013.

Da li je stvarno svaki drugi mladi u Hrvatskoj nezaposlen?!

Podaci o visokoj stopi nezaposlenosti u nekoj zemlji, nema sumnje, spadaju u set najdepresivnijih činjenica o nekom društvu, koji ukazuju na duboke poremećaje ne samo u gospodarskoj sferi dotične zemlje, već i o dubokim socijalnim i političkim posljedicama koje iz tih podataka proizlaze. U neku su ruku ti podaci i glavni pokazatelj uspješnosti rada pojedinih vlada, tj. spadaju u ključna pitanja na kojima vlade ili padaju ili ostaju.
Ne čude, stoga, učestale političke kampanje povezane s mogućim rješenjima za problem nezaposlenosti i relativno česta agresivna retorika kojom se pojedine političke opcije žele prikazati kao nosioci inicijativa i rješenja za taj, objektivno veliki i važni društveni problem.
Ovih se dana u Berlinu okupio sam europski politički vrh, kako bi raspravio jedan aspekt problema nezaposlenosti, onaj vezan za nezaposlenost mladih u Europi. Tom su sastanku prethodili brojni dogovori resornih ministara te donošenje mjera za ublažavanje i smanjivanje visoke stope nezaposlenosti mladih. Mjere su i konkretno poduprte sa odlukom o izdvajanju dodatnih sedam milijardi eura do 2020. za poticanje zapošljavanja mladih.
Slijedom toga i Hrvatska je vlada započela od 1.srpnja provođenje dodatnog paketa poticajnih mjera za zapošljavanje mladih, nastojeći tako barem donekle ublažiti krajnje zabrinjavajući podatak, da se Hrvatska sa 51,8% nalazi na trećem mjestu po stopi nezaposlenosti mladih u Europi, odmah iza Španjolske i Grčke, te se uobičajilo govoriti kako je u Hrvatskoj (kao i u druge dvije spomenute zemlje) svaki drugi mladi čovjek nezaposlen.
Stoga je začudna, ponekad prisutna lakoća pojednostavljenog i nepreciznog prikazivanja stvarnih podataka o nezaposlenosti i to ne samo kod nas, već i na europskoj razini.
Kako je podatak, služben i objavljen na eurostatovim web stranicama, bez velikog analiziranja svi ga mediji u svojima tekstovima uzimaju kao nespornu i neproblematičnu činjenicu.
No, da li je podatak o stopi nezaposlenosti mladih baš toliki, da li je svaki drugi mladi čovjek u Hrvatskoj nezaposlen i kolika je zapravo nezaposlenost mladih i u Europi i kod nas?
Ravnatelj centra za europska politička istraživanja Daniel Gros, kako prenose jedne naše dnevne novine, s pravom upozorava da ti podaci i način njihova statističkog obrađivanja bitno iskrivljuju sliku kada je riječ o nezaposlenosti te dobne skupine. On upozorava da je stopa nezaposlenosti koja se izračunava za ovu dobnu skupinu (15-24 godine) zapravo netočna, jer ne uvažava činjenicu da se ta dobna skupina u većem dijelu još uvijek nalazi na školovanju i da zapravo nije radno raspoloživa. Ukoliko nije na školovanju to znači da ga je prekinula (skupina 15-19 god) i da ne raspolaže s potrebnim vještinama i znanjima što ih primarno (a ne dob) čini teško zapošljivim. No, najvažnija činjenica koja se zanemaruje kad se govori o nezaposlenosti mladih, tiče se njihove uključenosti na tržište rada, gdje oni čine svega ispod 10% radno aktivnih sudionika.
Drugim riječima, stopu nezaposlenosti mladih nije sasvim korektno izračunavati na isti način kao i stopu nezaposlenosti uopće, ne uvažavajući i referentne skupne u odnosu na koje se izračunava stopa . Naime, izračuni stope iz kojih proizlazi da je svaki drugi mladi čovjek u Grčkoj, Španjolskoj ili Hrvatskoj nezaposlen izvode se iz dijeljenja broja evidentirano nezaposlenih te dobne skupine sa ukupnim brojem radno aktivnih u toj skupini pomnoženo sa sto. Ta, uobičajena formula za izračun stope nezaposlenosti uopće, primijenjena na Hrvatsku daje slijedeće podatke: broj zaposlenih mladih do 25 godina (80 935) plus evidentirani nezaposleni (60 340) jednako je radno aktivni kontingent mladih (141 275) . Nije teško izračunati da je po toj formuli stopa nezaposlenosti mladih u Hrvatskoj 42,71%, što je nešto niže od eurostatovog podatka, ali je doista i visoko i zabrinjavajuće te daje pravo onima koji barataju s podatkom o polovini nezaposlenih mladih u Hrvatskoj.
No, uvede li se u računicu i druge referentne skupine dobivaju se sasvim drugačiji i srećom puno optimističniji rezultati o stopi nezaposlenosti mladih.
Bilo bi sasvim korisno ali i metodološki korektno u izračunima baratati i s činjenicom da u Hrvatskoj na tržištu rada mladi do 25 godina sudjeluju sa svega 7,87% u ukupnom radno aktivnom stanovništvu (1 794 305). Ako je polovina toga broja (točnije 42,71%) nezaposlena onda je postotak nezaposlenih mladih u ukupno aktivnom stanovništvu zapravo tek ispod 4% (3,36%), što daje sasvim drugu sliku o nezaposlenosti mladih u Hrvatskoj. Dakle umjesto da se barata s podatkom kako je svaki drugi mladi nezaposlen, realnije je govoriti o podacima da tek svaki dvadeseti mladi u odnosu na ukupno aktivno stanovništvo traži posao, dok u ukupnoj aktivnoj populaciji svaki šesti traži posao što je višestruko bolji podatak u korist mladih. Dakako, ako se promatra problem nezaposlenosti u cjelini.
Čak i u usporedbi s cjelokupnim kontingentom mladih, tek je svaki deveti mladi u Hrvatskoj nezaposlen. Naime, u Hrvatskoj je prema popisu iz 2011. u dobnim skupinama mladih od 15-24 godine bilo je 505 835 stanovnika što bi kao referentna skupina za izračun stope nezaposlenosti mladih dalo broj od 11,92% nezaposlenih u mladoj populaciji. Istovremeno je skupina mladih u toj dobi činila 11,8% od ukupnog stanovništva. Dakle ni po tome kriteriju se ne može govoriti da je svaki drugi mladi čovjek u Hrvatskoj nezaposlen.
Niti treća kriterijska grupa za procjenu nezaposlenosti mladih, grupa ukupno nezaposlenih ne daje za pravo tvrditi da je svaki drugi mladi nezaposlen. Naime, od ukupnog broja evidentiranih 318 727 nezaposlenih, mladi čine 60 340 ili 18,93%, pa ni po tome kriteriju nije svaki drugi mladi nezaposlen već je među nezaposlenima svaki peti mladi, što valja razmatrati kada se traže rješenja za problem nezaposlenosti u cjelini. Naime, ukoliko se fokusiramo na ovu skupinu nezaposlenih, postavlja se pitanje što je sa četiri petine ostalih nezaposlenih?
Ohrabrujući su podaci i o dužini čekanja na posao koja je kod mladih znatno kraća no kod starijih skupina. Možemo li naslutiti, kakva je perspektiva za novo zaposlenje 50-godišnjaka koji se nađe na burzi nakon otpuštanja?!
Smisao ovoga članka, nije skretanje pozornosti sa problema nezaposlenosti mladih, već realnijeg sagledavanja problema nezaposlenosti u cjelokupnoj populaciji, kako bi se i mjere prilagođavale sukladno cilju maksimalne učinkovitosti.
Ili da citiramo spomenutog Daniela Grosa: „ Činjenica da je nezaposlenost mladih dio većeg problema dovodi nas do pravog pitanja: zašto bi dužnosnici trošili ograničeno vrijeme, energiju i javna sredstva za ciljano financiranje nezaposlenih mladih umjesto da financiraju sve nezaposlene? Gubi li društvo više nezaposlenošću tinejdžera nego nezaposlenošću samohrane majke ili starijeg radnika, o čijem dohotku možda ovisi cijela obitelj?“
Jasno je da su visoke stope nezaposlenosti, posebno u skupinama mladih ljudi, dodatno zabrinjavajuće i politički krajnje neugodne, što nije potrebno posebno obrazlagati. Naime, radi se o najvitalnijem i najobrazovanijem dijelu populacije, od čijega radnog angažmana uvelike ovise i budući trendovi cjelokupnog društvenog razvitka. Stoga, ne čudi zabrinutost i alarm koji se upalio kada su objavljeni podaci o katastrofalno visokoj nezaposlenosti mladih, posebno na jugu Europe.
Problem nezaposlenosti mladih ljudi, kako smo naznačili, osim svog financijskog aspekta ima i značajan psihološko-socijalni i politički aspekt i opravdano je uvoditi dodatne poticajne mjere za njihovo zapošljavanje, ali nije opravdano netočnim i nepreciznim podacima širiti dodatno pesimizam, rezignaciju i osjećaj besperspektivnosti i beznađa.


objavljeno na :http://www.hgk.hr/blog/zacudna-lakoca-pogresnog-brojanja-nezaposlenih

Davorko Vidović
11.07.2013. u 09:36

<< Arhiva >>